Majka sam četvero djece, dva sina iz jednoplodne trudnoće i dviju djevojčica iz višeplodne trudnoće (blizanačke). Nakon više mjeseci pokušavanja ostvarenja sna skoro svake žene,a to je trudnoća ja sam bila prisiljena da se pomirim s činjenicom da su liječnici bili u pravu i da se nikada neću ostvariti kao majka.Na svu sreću to je ostala samo činjenica jer taman kada sam odustala u svojoj glavi od želje za ostvarenjem trudnoće desilo se ,ugledala sam plus na testu!!
Rodila sam zdravog dječaka ,nakon predivne trudnoće bez ikakvih komplikacija,uživala sam u trudnoći u svakom pomaku bebe, svakom udarcu (pa makar bilo i nogicom pod rebra)!!😂
Porod i nije bio lak,18 sati trudova,sporo otvaranje ,drip i epiduralna koja me na kraju spasila. Ne znam kako bi se porodila da se nisam odmorila od bolova,bila sam potpuno iscrpljena i nemoćna,sama u rađaoni,mlada i prestrašena!!
Drugi porod,bez epiduralne nakon 11h rodila sam još jednog dječaka, i mrvicu pametnija nakon prvog iskustva imala sam pratnju na porodu.
Treća trudnoća, ostvarena potpomognutom oplodnjom ( ivf) ,vraćena dva embrija (blastociste) i na sreću oba embrija su se oplodila i rođene su dvije predivne djevojčice carskim rezom.
Pošto sam prošla skoro sva iskustva trudnoće i poroda,jednoplodne i višeplodne trudnoće ,moje iskustvo zvuči ovako:
Potpisujem prirodan porod ,pa makar trajalo 18h s užasno bolnim trudovima,jer oporavak nakon carskog reza u mom slučaju je bio kaotičan.
Nisam sigurna ima li to veze s blizanačkom trudnoćom ali ja sam bila totalno u bedu. Nisam se mogla sama ustati 5 dana,gledala sam druge ženice kako se ustaju bez problema nakon carskog i plakala ispod pokrivača, jer jednostavno nisam mogla podnijeti činjenicu da ovisim o medicinskom osoblju,i da ih moram tražiti pomoć pri dizanju, mlijeko mi je tek 5 dan nakon poroda konačno krenulo nadolaziti,i zbog toga sam proplakala 4 dan nakon poroda jer sam u prve dvije trudnoće imala mlijeka za pola bolnice i to 24h nakon poroda.
Četvrti dan me uhvatila depresija ,rodila sam dvije bebe a nemam mlijeka,plakala sam cijeli dan!
Srećom sljedeće jutro mlijeko je krenulo je dolaziti.
Blizanačka trudnoća mi je bila užasno bolna i teška,svaki pomak bebe me bolio,užasan pritisak u doljnjem djelu trbuha kroz cijelu trudnoću, natečene noge i šećer na kraju težak oporavak nakon carskog reza. Ali to nije sve ,kad sam se mrvicu oporavila nakon carskog i došla kući, ja kao ja nisam mirovala i hop popucali mi šavovi na maternici.
Zapljeskala sam sama sebi,tek onda sam legla u krevet i bila ovisna o drugima. Da bi stvar bila gora prehladila se i neprestano sam kašljala, umirala sam od bolova jer naravno nikako da zacijeli maternica od mog silnog naprezanja tijekom kihanja i kašljanja.
No i to smo preživjeli, moje princeze su svakim danom sve više napredovale,princeze koje još nikada do sada nisu prespavale cijelu noć.
Priznajem iscrpe svaki atom snage iz mene,autoritet mi je nula bodova za razliku od odgoja dečkiju.Ne znam dali je samo meni tako ali smatram da je lakše odgajati djecu kada se rađaju jedan po jedan,nekako mislim da se blizanci povode jedan za drugim kad je u pitanju napraviti nered ,vrištati bez razloga,i tražiti pažnju u isto vrijeme,i naravno penjanje po svuda!!😫
Često dobivam savjete o odgoju od osoba koji nemaju blizance. Sve što kažu u pravu su,ali svi ti savjeti ne vrijede za blizance😂,vjerujte mi probala sam sve,i sve je to palilo kod dečkiju, ali kod cura je apsolutno sve drugačije, jer sve rade u duetu i nekako mislim da su puno upornije u svojim namjerama jer gluposti rade zajedno😂 i povode se jedna za drugom.
Jedna se popne ja ju skinem eto ti druge ,i tako u krug,i onda mi dođe netko sa svijetom,pa ne daj im da se penju,skidaj ih dolje,ma daj kao da nisam sve pokušala,jednostavno ne pali!!
Zaključak i poanta ovog teksta je:blizanci definitivno su jači i uporniji u svojim nakanama nego djeca koja se rađaju jedan po jedan.
Mame blizanaca,želim čuti i Vaša iskustva, slažete li sa mnom ili je Vaše iskustvo drugačije od moga???