Ova tema me muči danima, cijepiti dijete ili ne cijepiti?
Zašto se o temi cijepiti dijete ili ne, ne smije pričati u javnosti i zašto ova tema potiče tolike rasprave? Imam četvero djece (više o ovome pišem u rubrici Majčinstvo) koji su redovno cijepljeni i nikada mi nije palo na pamet upirati prstom u ljude koji iz neki svojih osobnih razloga odbijaju cijepiti svoju djecu. Smatram da su moja djeca zaštićena cijepivom i nemam razloga za strah od ne cijepljenja djece, jer pretpostavljam da je smisao cijepljenja zaštita od bolesti, iako kažu da opet postoji rizik zaraze bez obzira na to što je dijete primilo cijepivo protiv određenih bolesti. Zašto me u biti ta tema muči danima?
Muči me iz sljedećih razloga:
- ako su moja djeca zaštićena cjepivom, zašto necijepljena djeca ne smiju ići u vrtić ako nema straha od prijenosa bolesti za moju djecu (znam uvijek postoji neki rizik), ali neće se ništa strašno dogoditi s mojim djetetom ako se i zarazi, jer je zaštićeno je li tako? Npr. ako dobije ospice biti će sve ok, preboljeti će ih i ishod neće biti smrtonosan? Zato se cijepimo, pretpostavljam? Samo pitam, ako smijem pitati, ili?
- nuspojave postoje za sve lijekove pa tako i za cjepiva to je logično, svaki organizam reagira drugačije i rizik postoji uvijek. Sad mene muči jedna stvar; ako dijete ostane trajno oštećeno od cjepiva, zašto doktori roditeljima kažu “da, mama vaše dijete je nažalost oštećeno od cjepiva ali mi vam to ne smijemo napisati” i vi više ne trebate cijepiti dijete. I sve ok, nema problema za vrtić ni školu i više te nitko ne pita ništa vezano za tu temu, dijete je oštećeno napisana preporuka “više ne cijepiti” i to je to povratka nema. Rijetki su slučajevi da je netko dobio na pismeno da je cjepivo razlog oštećenja .
- zašto doktori ne smiju dati pismenu potvrdu da sumnjaju da je cjepivo izazvalo neki oblik oštećenja ili nuspojave bez trajnog oštećenja, ZAŠTO ? Smijem li kao roditelj postaviti uopće to pitanje iz čiste radoznalosti a da me netko ne kamenuje? I AKO NE, ZAŠTO NE?
- ako su cjepiva dobra, kvalitetna i sigurna i nema straha što se tiče njihove kvalitete, zbog čega ja kao majka četvero djece ne smijem pitati ništa vezano za nuspojave i moguće trajne posljedice (ako postoje) a da me doktor, pedijatar ili neka nabrijana mama ne napadnu ili kamenuju na način “kako mi uopće pada na pamet pomisliti da postavim takvo pitanje, tko sam ja da pitam što se ubrizgava u moje dijete od kud mi pravo da to pitam” a farmacija koja živi od tog cjepiva “ne garantira” da nema nuspojava ili smrtonosanog ishoda. Mi vam ne garantiramo da vaše dijete neće umrijeti, ali svejedno morate cijepiti i nemate pravo imati upitnik iznad glave.
Ono kakva si ti osoba ti si “antivakser” ako to pitaš (iako nisi) ali postavila si pitanje pa odmah jesi, onak “kaj je z glavom” čemu strah, čemu panika, samo tražim da me malo više naučite o cjepivima, čemu panični napadi, osude NE KUŽIM??
E DA, ETO RAZLOGA ZAŠTO ME TA TEMA MUČI, previše je tu “čudnog ponašanja” kad netko pita nešto vezano za tu temu, nešto tu smrdi…ali što? To sigurno nikada neću saznati jer će me prije toga proglasiti ludom i “antivakserom” itd.
Ovih dana njuškajući malo o toj temi saznala sam svašta (Google rezultati koje sam surfala), vidjela hrpu svjedočanstva, dogodio se i slučaj oštećenja djetetu moje prijateljice, isto je dobila samo usmenu potvrdu i preporuku “više ne cijepiti”.
DA NAPOMENEM NISAM PROTIVNIK CIJEPLJENA, ALI TI NAPADI KAD SE POSTAVI PITANJE VEZANU ZA TU TEMU SU ITEKAKO ČUDNI, I BUDE U MENI SUMNJU.
(NEMAM NIKAKVE VEZE SA PERNAROM, za njega sam saznala tek kada sam počela googlati cijepiva, nisam njegov pristaša, politika me ne zanima) ALI NEKAJ TU OPAKO SMRDI KAD JE TA TEMA U PITANJU, uopće me strah ovo objaviti ali hajde biti ću hrabra, kako se osuđujem samo, ali ježi ga moje je pravo znati više o tome, zato što cijepim djecu i želim znati o tome baš sve…(a u drugoj kolumni ću možda pisati o našem iskustvu i nuspojavama nakon cijepljena) ako ostanem živa nakon ove objave.